Parkour i stanje uma

Znaci…

Proveo sam sigurno nekoliko sati u koncentriranom stanju uma razmisljajuci o parkouru ne samo kao o vjestini, vec kao o nacinu zivota i utjecaju na osobe koje treniraju parkour ili su u nekakvom doticaju sa parkourom. Zakljucak je jednostavan, ali necu ga napisati u jednoj rijeci vec cu vam dati priliku da sami izvucete poantu iz moje kratke price.

Krenimo. Parkour je vjestina koja sluzi za kretanje od tocke A do tocke B? Moje misljenje? Ne. Parkour nije vjestina, parkour je naziv trenutka u kojem smo kada pokusavamo stici od tocke A do tocke B. Parkour je put i razlog kretanja, prepreka i prelazak. Do sada sam pokusao objasniti sto je parkour sigurno 20 puta i svakog puta su me gledali sa rupom u pamcenju misleci “sto to ovaj prica?” Nakon kraceg vremena poceo sam prakticirati pricu, zamislite da trenirate “za” parkour u svojem slobodnom vremenu, jedan dan odlucite otici u setnju i slucajno zavrsite blizu zgrade koja je u plamenu. djevojcica na drugom katu ne moze sici jer je stepeniste u plamenu, vi ju mozete izvuci sa vanjske strane. Taj trenutak, kada osoba prestane razmisljati o novcu, vladi, korupciji, vjeri i ostalim pravim i laznim problemima i kada se posveti cijelim umom i tijelom na spasavanje te djevojcice sa drugog kata zgrade u plamenu, to je parkour. Put od tocke A, gdje ste vi, do tocke B, gdje je curica. Opet, od tocke A gdje ste vi i curica u nestabilnom okruzenju zgrade u plamenu, do tocke B, gdje je sigurno.

Nije tesko zamisliti vatrogasce i bolnicare kako treniraju za parkour, ne parkour.

Parkour uostalom nije fizicka aktivnost koliko je mentalna. Naravno, treba moci skociti, sletiti i sve to nije upitno, ali opce je dokazano da ako mislite da nesto ne mozete, to necete moci. Knjige su pisane o tome. Zato je potrebno imati smiren um pri treniranju i prakticiranju. Kako smiriti um? Meditacijom? Teoretiziranjem? Ignoriranjem stvarnosti? Iskreno, ne znam. Ja to radim razmisljanjem o rjesenju. Jedna stvar je cinjenica, sretan um je smiren um. Ako vash um nista ne umara, vi cete biti sretni, koliko god nemali materijalnih sredstava za materijalno sretan zivot. No da ne sidjem sa teme, ako niste sretni, teze cete napredovati u treninzima i to ako.

Zato, budite sretni i trenirajte :) Nakon odredjenog vremena otkrit cete da nije tesko…

Comments are closed.